Kako prenosi Kult plave kamenice u svome novom članku,u ponedjeljak navečer HTV-ova emisija Otvoreno bila je posvećena prehrani na Baniji. Istodobno, Mate Janković, uz Marina Medaka prirodni glasnogovornik banijskih kuharskih dobrovoljaca, gostovao je kod Zorana Šprajca na RTL-u . Na Indexovoj se naslovnici još uvijek mogao vidjeti prethodnu noć objavljeni kolaž s fotografijama tridesetak kuhara koji su nahranili narod Banije u doslovno najtežim danima u njegovoj poratnoj povijesti.
Očito se poslije strašnog potresa i reakcija na potres, u hrvatskoj javnosti dogodio kopernikanski obrat. Chefovi i ugostitelji koje su skoro svi mediji i aposlutno svi političari (osim istarskih) smatrali rubnim igračima, polulegalnim poduzetnicima i ekscentricima s viškom ega, odjednom su postali uzor nacije, autentični, spontani narodni heroji.
Drugo, oni uistinu jesu omogućili da žrtve potresa na Baniji redovito jedu. Sami su uspostavili improvizirani ali efikasan sustav prehrane. Država s tim nije imala mnogo, što znamo iz prve ruke.
Suočili smo se, primjerice, s apelom distributera hrane koji je već drugog dana iza potresa Crvenom križu pokušao donirati 15 do 20 tona namirnica, od smrznute ribe i svinjetine, do riže i tjestenine. Kako Crveni križ nije reagirao, čovjek se obratio nama. Mi smo ga posve neformalnim kanalima povezali s nekim ljudima u vlasti pa su ti kamioni hrane srećom stigli na Baniju.
Ovaj ne sasvim mali primjer, jer se ipak radi o 15 do 20 tona, svjedoči koliko je Mate Janković u pravu kad kaže da sustav ne funkcionira, da Crveni križ i druge paradržavne i državne organizacije nisu posebno zaslužne za činjenicu da na Baniji, potresu i zimi usprkos, nitko nije gladovao.
Zaslužni su Janković i Medak, Rendić, Mihelj, Miloš, Vanjak, Tomšić, Bogdan, Kroflin, dalmatinski kuhari i svi kuhari i volonteri koji su ondje otišli volontirati. Ti su se ljudi fenomenalno snašli u svojevrsnom ratnom stanju, posramili su državu čiji ih ministri jedan dan napadaju da bi im se drugi dan ispričavali, i pokazali su da se s puno rada, samodiscipline, osobne hrabrosti i talenta, može postići nešto zaista značajno.
Stoga je više nego logično da su kuhari, donedavno omalovažavana društvena grupa, sada postali narodni heroji. Daje država pametna kao što uglavnom nije, sada bi trebalo otići korak dalje. Država je već drugog dana poslije potresa, kad je vidjela da netko samoinicijativno i uspješno hrani ljude na Baniji, trebala uspostaviti model suradnje s kuharima i drugim ugostiteljskim dragovoljcima.
Država im je trebala omogućiti neograničeni pristup zalihama i tehnologiji poput moderne vojne kuhinje, ali ih je trebala uklopiti u svoj hijerarhijski sustav. Država bi tako de facto mobilizirala desetke vrhunskih profesionalaca za krajnje važan posao prehrane ljudi na potresom pogođenim područjima, a sami kuhari me bi morali brinuti gdje će nabaviti dovoljno mesa, i hoće li u svojim improviziranim kuhinjama moći postići dovoljno visoku temperaturu koja jamči da se nitko neće otrovati.
Pametna bi država odmah uspostavila takvu sinergiju između profesionalizma i logistike. Umjesto toga, država je, i to poslije dvanaest dana, na Baniju poslala legendarno nesposobnu vojnu tvrtku Pleter, koja nije kadra nahraniti ni manji hotel a kamoli desetke tisuća ljudi bez krova, štednjaka i hladnjaka.
Chefovi će s vremenom otići s Banije, jer se mali sustavi prirodno povlače pred velikima. Moramo priznati da se bojimo što će se dogoditi kad narod Banije ostane prepušten samo Pleteru.
Izvor / Foto: Kult plave kamenice
